U Poliklinici Krešimir posvećeni smo pružanju vrhunske skrbi za sve probleme mišićno-koštanog sustava. Bilo da vas muče bolovi u koljenu, problemi s kukovima, laktovima ili bilo kojim drugim zglobovima, naš tim stručnjaka ortopeda i traumatologa stoji vam na raspolaganju.

Naša poliklinika nudi širok spektar usluga, uključujući detaljne preglede kod specijalista, najsuvremenije radiološke pretrage poput RTG, CT i MRI, te laboratorijsku dijagnostiku. Razumijemo izazove koji dolaze s godinama te se posebno fokusiramo na rješavanje bolesti povezanih sa starenjem, kao što su osteoporoza i degenerativne bolesti zglobova.

Osim toga, bavimo se i kirurškim liječenjem ozljeda nastalih u prometu, tijekom sportskih aktivnosti ili na radu. Naše usluge uključuju i savjetovanje o ugradnji umjetnih zglobova kukova i koljena, kao i zahvate rekonstrukcije ligamenata, pružajući pacijentima sve potrebne informacije za donošenje informiranih odluka o svojem liječenju.

U Poliklinici Krešimir, naša je misija osigurati da svaki pacijent dobije individualizirani pristup liječenju koji će mu omogućiti povratak u svakodnevni život bez boli. Posjetite nas i uvjerite se kako naša stručnost i posvećenost pacijentima čine razliku u pružanju ortopedske skrbi.

 

 

Artroza malih zglobova šake

Artroza malih zglobova šake predstavlja jedan od oblika artroze, reumatske bolesti koja je kronična i napreduje s vremenom. Ova bolest se karakterizira primarno degenerativnim promjenama zglobne hrskavice, što može dovesti do niza funkcionalnih ograničenja i bolova za pacijenta. Artroza može zahvatiti bilo koji zglob šake i ručnog zgloba, no često je najizraženija u zglobovima na bazi prstiju.

Simptomi artroze malih zglobova šake obuhvaćaju:

  • Bol u zglobovima, koja može varirati od blage do intenzivne
  • Zakočenost i ograničena gibljivost zgloba, posebice ujutro ili nakon dužeg razdoblja neaktivnosti
  • Osjetljivost na dodir i pokret
  • Zadebljanja na zglobovima u obliku kvržica, koje su često vidljive i mogu dodatno ograničavati funkciju šake
  • Deformacije prstiju, što može dovesti do gubitka funkcije prsta u uznapredovanim stadijima bolesti

Osim utjecaja na hrskavicu i zglob, artroza može uzrokovati i sekundarne ozljede, kao što su prekidi tijeka tetiva prstiju, što dodatno otežava funkcionalnost šake.

U liječenju artroze malih zglobova šake, cilj je ublažiti simptome, poboljšati funkciju šake i spriječiti daljnje oštećenje zglobova. Liječenje može uključivati:

  • Primjenu analgetika i protuupalnih lijekova za ublažavanje boli i upale
  • Fizikalnu terapiju i vježbe za jačanje mišića oko zglobova i održavanje gibljivosti
  • Primjenu ortoza za stabilizaciju zglobova i smanjenje opterećenja na njih
  • U težim slučajevima, kada konzervativno liječenje ne donosi olakšanje, moguće je razmotriti kirurške opcije, uključujući zamjenu oštećenih zglobova umjetnim zglobovima. Iako umjetni zglobovi ne mogu u potpunosti zamijeniti funkcionalnost prirodnih zglobova, mogu značajno poboljšati pokretljivost šake i smanjiti bol.

Važno je napomenuti da rano prepoznavanje simptoma i pravovremeno započinjanje liječenja mogu pomoći u upravljanju simptomima artroze i očuvanju funkcije šake.

 

 

Artroza u području ručnog zgloba

Artroza ručnog zgloba predstavlja oblik degenerativne bolesti koja se odlikuje postupnim gubitkom zglobne hrskavice i suženjem zglobnog prostora, što dovodi do izraženih bolova u zahvaćenom području. Ova bolest je relativno česta među osobama koje boluju od reumatoidnog artritisa ili kod onih koji su tijekom života doživjeli učestale ozljede ručnog zgloba.

Progresija artroze uključuje upalne promjene koje vode do destrukcije zglobnih površina, uzrokujući skvrčene zglobne čahure, nestabilnost zgloba i atrofiju mišića koji okružuju zglob. Ove promjene značajno utječu na funkciju ručnog zgloba, ograničavajući pokretljivost i snagu, te često rezultiraju krepitacijama – škripanjem ili krckanjem unutar zgloba prilikom pokreta.

Kao rezultat svih ovih promjena, zglob može postati zadebljan i deformiran, što dodatno otežava korištenje ruke u svakodnevnim aktivnostima.

Liječenje artroze ručnog zgloba može uključivati različite pristupe, ovisno o težini simptoma i stupnju degeneracije. Metode liječenja obuhvaćaju:

  • Primjenu analgetika i protuupalnih lijekova za ublažavanje boli i upale.
  • Fizikalnu terapiju i vježbe za jačanje mišića oko zgloba i poboljšanje fleksibilnosti i funkcije.
  • Korištenje ortoza ili šina za stabilizaciju zgloba i smanjenje opterećenja na njega.
  • Modifikacije načina života i aktivnosti kako bi se smanjilo opterećenje na zglob.
  • U težim slučajevima ili kada konzervativne metode ne donose olakšanje, može se razmotriti kirurška intervencija, uključujući artroplastiku ili druge zahvate za obnovu zglobnih površina ili stabilizaciju zgloba.

Važno je pravovremeno započeti s liječenjem kako bi se spriječilo daljnje oštećenje zgloba i očuvala funkcija ruke. Rana dijagnoza i prilagođeni tretman mogu pomoći u upravljanju simptomima artroze i održavanju kvalitete života.

 

 

Artroza zgloba baze palca

Artroza zgloba baze palca, poznata i kao sedlasti zglob, jedan je od čestih oblika artroze koji zahvaća ruku. Zbog svoje posebne anatomije i funkcije, sedlasti zglob omogućava značajnu pokretljivost palca, što ga čini ključnim za izvođenje mnogih svakodnevnih aktivnosti. Nažalost, ova pokretljivost također ga čini podložnim ranom nastanku artrotskih promjena i nestabilnosti.

Simptomi artroze zgloba baze palca obuhvaćaju:

  • Bol u zglobu, posebno tijekom korištenja palca za hvatanje, držanje ili vršenje pritiska
  • Otežano izvođenje svakodnevnih funkcija koje uključuju palac, kao što su pisanje, otvaranje posuda ili korištenje mobitela
  • Periodično smanjenje bolova koji se, međutim, dugoročno povećavaju, dovodeći do progresije stanja
  • Nestabilnost zgloba, što može rezultirati gubitkom funkcije palca

Kako bolest napreduje, bol postaje intenzivnija i može dovesti do značajnog ograničenja pokretljivosti i snage palca, što ozbiljno narušava kvalitetu života pacijenta.

Upravljanje simptomima artroze zgloba baze palca može uključivati konzervativne tretmane, poput primjene protuupalnih lijekova, fizikalne terapije, korištenje ortoza za stabilizaciju zgloba i smanjenje opterećenja na njega, te modificirane aktivnosti kako bi se izbjeglo pogoršanje simptoma.

U slučajevima kada konzervativne metode ne donose dovoljno olakšanja, operacijski zahvat može biti preporučen kao rješenje. Većina kirurških zahvata za artrozu zgloba baze palca može se izvesti pod regionalnom anestezijom i kao jednodnevni kirurški zahvat. Cilj operacije je smanjiti bol, poboljšati stabilnost zgloba i sačuvati ili obnoviti funkciju palca, omogućavajući pacijentu povratak svakodnevnim aktivnostima s minimalnim ograničenjima.

 

 

Bolesti i ozljede donjih ekstremiteta

Bolesti i ozljede donjih ekstremiteta obuhvaćaju širok spektar stanja koja mogu utjecati na funkcionalnost i kvalitetu života. Uključuju različite patologije i ozljede koje zahvaćaju kuke, koljena te gležnjeve i stopala, svaka s vlastitim specifičnim simptomima, uzrocima i pristupima liječenju.

Bolesti i ozljede kuka

  • Upalne i degenerativne bolesti: Osteoartritis je česta degenerativna bolest koja uzrokuje bol i ograničenje pokretljivosti.
  • Ozljede i prijelomi: Ozljede mogu biti posljedica pada, sportskih aktivnosti ili prometnih nesreća.
  • Savjeti o ugradnji umjetnog zgloba kuka: U slučajevima teške degeneracije ili oštećenja, artroplastika kuka može biti preporučena kako bi se obnovila funkcija i smanjila bol.
  • Sportske ozljede: Uključuju tendinitis, burzitis i ozljede nastale zbog preopterećenja.

Bolesti i ozljede koljena

  • Upalne i degenerativne bolesti: Osteoartritis koljena može uzrokovati bol, oticanje i smanjenu pokretljivost.
  • Ozljede i prijelomi: Uganuća, rupture ligamenata i meniskusa su česte ozljede koljena.
  • Savjeti o ugradnji umjetnog zgloba koljena: U naprednim slučajevima degeneracije, može se preporučiti zamjena zgloba.
  • Akutna i kronična nestabilnost, rupture ligamenata: Nestabilnost koljena može povećati rizik od daljnjih ozljeda.

Bolesti i ozljede gležnja i stopala

  • Upalne i degenerativne bolesti: Osteoartritis također može zahvatiti gležanj i stopalo, uzrokujući bol i otežanu pokretljivost.
  • Ozljede i prijelomi: Uganuća gležnja i prijelomi stopala su među najčešćim ozljedama.
  • Liječenje deformacija stopala: Hallux valgus (čukljevi), hallux rigidus, digitus flexus (čukljevi na prstima) i spušteno stopalo zahtijevaju specifične pristupe liječenju.
  • Degenerativne bolesti Ahilove tetive i Haglundova peta: Stanja koja uzrokuju bol i ograničavaju funkciju stopala.

Liječenje bolesti i ozljeda donjih ekstremiteta može uključivati konzervativne pristupe poput fizikalne terapije, ortoza, medikamentoznog liječenja i modifikacija aktivnosti, do invazivnijih metoda kao što su injekcije, artroskopski zahvati i kirurške intervencije. Cilj liječenja je ublažiti simptome, obnoviti funkciju i spriječiti daljnje oštećenje. Rana dijagnoza i individualizirani pristup liječenju ključni su za postizanje optimalnih ishoda.

 

 

Dupuytrenova kontraktura

Dupuytrenova kontraktura je stanje karakterizirano postupnim zadebljanjem i skraćivanjem tkiva (fascije) u dlanu, što dovodi do savijanja prstiju prema dlanu i ograničava njihovu pokretljivost. Iako je stanje najčešće bezbolno, progresija bolesti može značajno ometati uobičajene svakodnevne aktivnosti, poput stavljanja ruku u džepove, oblačenja rukavica ili rukovanja.

Dupuytrenova kontraktura najčešće zahvaća prstenjak i mali prst, iako može utjecati i na druge prste. Uzrok bolesti nije potpuno razjašnjen, ali se smatra da genetski faktori igraju ulogu u njezinom razvoju. Osim toga, češća je kod muškaraca, osoba starijih od 50 godina i u određenim populacijama, posebice onima skandinavskog i sjevernoeuropskog porijekla.

Liječenje Dupuytrenove kontrakture ovisi o težini i progresiji bolesti. U ranoj fazi bolesti, moguće je koristiti konzervativne metode liječenja kao što su injekcije steroida ili enzima koji mogu omekšati i razgraditi zadebljano tkivo. Također, fizikalna terapija i vježbe istezanja mogu pomoći u održavanju pokretljivosti prstiju.

Kod naprednijih stadija bolesti ili kada konzervativne metode ne donose poboljšanje, operativni zahvat može biti neophodan. Kirurški zahvat uključuje uklanjanje zadebljanog tkiva iz dlana kako bi se prstima vratio normalan opseg pokreta. Postupak se obično izvodi pod lokalnom anestezijom, a oporavak može uključivati fizikalnu terapiju kako bi se osiguralo optimalno vraćanje funkcije prstiju.

Važno je naglasiti da, iako operacija može značajno poboljšati pokretljivost prstiju i smanjiti simptome Dupuytrenove kontrakture, bolest može biti sklona recidivima. Stoga su redoviti pregledi i praćenje od strane specijalista ključni za upravljanje dugoročnim ishodima bolesti.

 

 

Ganglion ciste

Ganglion ciste, poznate i kao higromi, benigne su tvorbe koje proizlaze iz tkiva koje oblaže zglobove i tetive. Ove ciste su ispunjene sinovijalnom tekućinom, koja prirodno podmazuje zglobove i tetive, omogućavajući glatko kretanje i smanjujući trenje koje bi inače moglo dovesti do oštećenja zglobnih struktura. Ganglioni su najčešće locirani na zapešću, iako se mogu pojaviti i na drugim dijelovima tijela kao što su koljena, skočni zglobovi ili stopala.

Karakteristike ganglion cisti

  • Lokacija: Najčešće se pojavljuju na zapešću, ali moguća su i druga mjesta poput koljena, skočnih zglobova i stopala.
  • Simptomi: Većinom su bezbolne, ali mogu uzrokovati nelagodu ili bol ako vrše pritisak na okolne živce ili su locirane na mjestu koje ometa normalnu funkciju zgloba.
  • Uzroci: Precizan uzrok nastanka ganglion cisti nije poznat, ali se vjeruje da prekomjerno nakupljanje sinovijalne tekućine ima ključnu ulogu.

Dijagnostika i liječenje

Ganglion ciste se obično dijagnosticiraju fizikalnim pregledom, a potvrda dijagnoze može se dobiti ultrazvukom ili magnetskom rezonancom (MR) kako bi se isključile druge moguće patologije.

Iako ganglioni ponekad mogu spontano nestati, u nekim slučajevima potrebno je liječenje, koje može uključivati:

  • Punkciju: Aspiracija ciste špricom može smanjiti veličinu ciste i olakšati simptome.
  • Operativni zahvat: U slučajevima kada punkcija ne donese trajno rješenje ili ako cista uzrokuje znatnu bol i funkcionalna ograničenja, može se preporučiti kirurško uklanjanje.

Prevencija

Iako specifične metode prevencije ganglion cisti nisu poznate, pravilna ergonomija pri radu i zaštita zglobova tijekom fizičke aktivnosti mogu pomoći u smanjenju rizika od njihovog nastanka. U slučajevima kada ciste uzrokuju bolne simptome, nošenje ortoza ili primjena hladnih obloga može pružiti privremeno olakšanje.

 

Ozljeda tetive

Ozljede tetiva su česte u svim dobnim skupinama i mogu znatno utjecati na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života. Tetive su ključne komponente mišićno-koštanog sustava, služeći kao veze između mišića i kostiju, omogućavajući time pokretanje zglobova. Ozljede tetiva mogu varirati od blagih iritacija do potpunog pucanja, ovisno o uzroku i težini ozljede.

Uzroci ozljede tetive

  • Pretjerana upotreba: Česta je kod osoba koje obavljaju ponavljajuće aktivnosti u poslu ili sportu, što može dovesti do postupnog trošenja tetive.
  • Starenje: S godinama, tetive postaju manje elastične, povećavajući rizik od ozljeda.
  • Iznenadni, oštri pokreti: Mogu uzrokovati akutne ozljede, uključujući djelomične ili potpune rupture tetive.
  • Nedostatak odgovarajuće pripreme za fizičku aktivnost: Nedostatno zagrijavanje prije vježbanja ili sportske aktivnosti povećava rizik od ozljeda tetiva.

Simptomi ozljede tetive

  • Bol u području ozlijeđene tetive, pogotovo tijekom pokreta ili dodira
  • Oteklina, crvenilo ili toplina oko ozlijeđene tetive
  • Slabost i nemogućnost korištenja ozlijeđenog dijela tijela
  • U slučaju rupture tetive, može doći do osjećaja pucketanja ili pucanja u trenutku ozljede

Liječenje ozljede tetive

  • Konzervativno liječenje: Uključuje odmor, led, kompresiju i elevaciju ozlijeđenog uda, kao i upotrebu protuupalnih lijekova za smanjenje boli i upale.
  • Fizikalna terapija: Vježbe za jačanje i poboljšanje fleksibilnosti mogu pomoći u oporavku i prevenciji budućih ozljeda.
  • Operativno liječenje: U slučajevima ozbiljnijih ozljeda, poput potpunog pucanja tetive, može biti potrebna kirurška rekonstrukcija tetive kako bi se obnovila funkcija zgloba ili prsta.

Prevencija ozljede tetive

  • Redovito vježbanje za jačanje mišića i tetiva
  • Pravilno zagrijavanje prije fizičke aktivnosti
  • Postupno povećavanje intenziteta i trajanja aktivnosti
  • Korištenje odgovarajuće opreme i tehnike tijekom vježbanja ili rada

Važno je pravovremeno prepoznati simptome ozljede tetive i potražiti stručnu medicinsku pomoć kako bi se spriječilo daljnje oštećenje i osigurao pravilan oporavak.

 

 

 

Ozljede ligamenata šake i ručnog zgloba

Ozljede ligamenata šake i ručnog zgloba često su posljedica izravnih trauma ili nepravilnih pokreta koji dovode do prekomjernog istezanja ili čak pucanja ligamenata. Ligamenti su ključni za stabilnost i funkciju zglobova, pružajući podršku i ograničavajući prekomjerne pokrete. Kada dođe do ozljede ligamenata, može se javiti gubitak funkcije i nestabilnost zgloba, što može značajno ometati svakodnevne aktivnosti i zahtijevati specijalizirano liječenje.

Simptomi ozljede ligamenata

  • Bol i osjetljivost u području ozlijeđenog zgloba
  • Oteklina i modrice
  • Nestabilnost zgloba, osjećaj “popuštanja” pri pokušaju korištenja zgloba
  • Gubitak funkcionalnosti i ograničena pokretljivost

Liječenje ozljede ligamenata

U većini slučajeva, ozljede ligamenata zahtijevaju operacijsko liječenje, posebno u situacijama ruptura ligamenata ručnog zgloba koje rezultiraju različitim oblicima nestabilnosti. Kirurška intervencija usmjerena je na obnovu oštećenih ligamenata i stabilizaciju zgloba.

  • Operacijski zahvati obično se izvode pod regionalnom anestezijom i mogu zahtijevati kratku hospitalizaciju, obično do tri dana.
  • Razgibavanje i rehabilitacija obično počinju što je ranije moguće nakon operacije, ovisno o specifičnostima ozljede i vrsti provedenog liječenja. Cilj rehabilitacije je vratiti snagu, fleksibilnost i funkcionalnost zgloba, minimizirati dugoročne posljedice ozljede i spriječiti buduće nestabilnosti.

Prevencija ozljede ligamenata

  • Korištenje zaštitne opreme tijekom sportskih i drugih fizičkih aktivnosti
  • Jačanje mišića koji okružuju zglob kako bi se povećala stabilnost
  • Poboljšanje fleksibilnosti kroz redovito istezanje
  • Pravilna tehnika i ergonomija pri obavljanju aktivnosti koje uključuju ponavljane pokrete ruku

Važno je pravovremeno prepoznati simptome ozljede ligamenata i potražiti stručni medicinski savjet kako bi se osigurala adekvatna dijagnoza i liječenje, te kako bi se spriječile dugoročne komplikacije i osigurao povratak normalnoj funkciji šake i ručnog zgloba.

 

 

Prijelomi kostiju šake i ručnog zgloba

Prijelomi kostiju šake i ručnog zgloba spadaju među češće ozljede mišićno-koštanog sustava, a mogu znatno utjecati na funkcionalnost ruke i kvalitetu života. Ozljede mogu sezati od jednostavnih prijeloma koji ne zahtijevaju kiruršku intervenciju, do složenijih slučajeva s višestrukim prijelomima, rupturama ligamenata i oštećenjem tetiva, gdje je potrebna kirurška rekonstrukcija.

Simptomi prijeloma šake i ručnog zgloba

  • Oteklina i hematomi na mjestu ozljede
  • Bolnost, posebice pri pokušaju pokreta ili dodira
  • Ograničena pokretljivost i funkcija zgloba
  • Deformacija šake ili prstiju, vidljiva promjena u obliku ili položaju
  • Preklapanje prstiju prilikom pokušaja formiranja šake

Uzroci i rizične skupine

  • Padovi su jedan od najčešćih uzroka, posebno u dječjoj i starijoj populaciji
  • Kontaktni sportovi i aktivnosti koje uključuju rizik od izravnog udarca ili pada na ispruženu ruku
  • Prometne nesreće i industrijske ozljede

Liječenje prijeloma

  • Konzervativno liječenje: Uključuje imobilizaciju šake ili ručnog zgloba gipsom ili longetom kako bi se omogućilo zarastanje kosti. Primjena hladnoće, odmora i protuupalnih lijekova može smanjiti simptome boli i otekline.
  • Operacijsko liječenje: Potrebno je kod složenijih prijeloma, ruptura ligamenata, ili kada postoji rizik od gubitka funkcije ili deformiteta. Cilj operacije je pravilno postaviti kosti, stabilizirati prijelom pomoću šipki, vijaka, pločica ili žica, i omogućiti raniji početak fizikalne terapije.
  • Fizikalna terapija: Nakon inicijalnog perioda liječenja, fizikalna terapija je ključna za vraćanje snage, fleksibilnosti i funkcije zgloba.

Prevencija

  • Korištenje odgovarajuće zaštitne opreme pri bavljenju sportom ili rizičnim aktivnostima
  • Jačanje mišića šake i ručnog zgloba kako bi se povećala stabilnost i smanjio rizik od ozljeda
  • Poduzimanje mjera opreza kako bi se izbjegli padovi, posebno u starijih osoba

Pravilnim i pravovremenim liječenjem, većina prijeloma šake i ručnog zgloba zacijeli bez trajnih posljedica. Međutim, važno je slijediti preporuke liječnika i aktivno sudjelovati u procesu rehabilitacije kako bi se osigurao najbolji mogući funkcionalni ishod.

 

 

Sindrom karpalnog kanala

Sindrom karpalnog kanala (SKK) je stanje uzrokovano pritiskom na medijalni živac unutar karpalnog kanala, uskog prolaza na dlanu ruke, okruženog kostima i ligamentima. Medijalni živac je odgovoran za kontrolu pokreta i osjeta palca te osjeta i kretanja ostalih prstiju, osim malog prsta. Pritiskom na ovaj živac, osobe mogu doživjeti niz simptoma koji mogu značajno utjecati na svakodnevni život.

Simptomi sindroma karpalnog kanala

  • Utrnulost, peckanje ili trnci u palcu, kažiprstu, srednjem prstu, i polovici prstenjaka
  • Bol koja se može proširiti do podlaktice
  • Slabost u šaci, što otežava držanje predmeta
  • Noćne bolove koji mogu ometati san

Uzroci

SKK najčešće nastaje zbog kombinacije faktora koji doprinose sužavanju karpalnog kanala ili povećanju pritiska unutar kanala, uključujući:

  • Anatomsku predispoziciju za uži karpalni kanal
  • Ponavljajuće korištenje šake koje dovodi do oticanja sinovijalnih ovojnica tetiva
  • Hormonalne promjene, posebno tijekom trudnoće
  • Reumatoidni artritis ili druge upalne bolesti koje utječu na zglobove šake

Dijagnostika

Dijagnoza SKK obično uključuje fizikalni pregled i simptome, kao i dijagnostičke testove poput elektromioneurografije (EMNG) koja mjeri električnu aktivnost živaca i mišića.

Liječenje

  • Konzervativno liječenje: Uključuje odmor, nošenje šina za imobilizaciju zgloba tijekom noći, protuupalne lijekove i steroidne injekcije za smanjenje upale.
  • Fizikalna terapija: Može pomoći u ublažavanju simptoma kroz vježbe istezanja i jačanja.
  • Operativni zahvat: Kada konzervativno liječenje ne donosi olakšanje, operacija oslobađanja karpalnog kanala može biti neophodna. Operacija uključuje presijecanje transverzalnog karpalnog ligamenta kako bi se smanjio pritisak na medijalni živac. Operacija se često izvodi ambulantno, pod lokalnom anestezijom.

Prevencija

Prevencija SKK uključuje izbjegavanje ponavljajućih pokreta koji mogu dovesti do stanja, redovito mijenjanje položaja ruku tijekom rada, te vježbe istezanja i jačanja za ruke i zapešća. U slučajevima kada je posao ili aktivnost izravan uzrok, možda će biti potrebno prilagoditi radno mjesto ili koristiti ergonomska pomagala.

 

 

Škljocajući prst

Škljocajući prst, poznat i kao stenozirajući tenosinovitis, stanje je kod kojeg prst postaje zakočen i može se škljocati ili zaključati pri pokušaju savijanja ili ispravljanja. To je posljedica zadebljanja tetive ili ovojnice tetive, koja prolazi kroz uski tunel na bazi prsta. Zadebljanje otežava glatko kretanje tetive, uzrokujući tipične simptome škljocavog prsta.

Simptomi škljocajućeg prsta

  • Ukočenost prsta, posebice ujutro
  • Osjećaj pucketanja ili preskakanja prilikom pokreta prsta
  • Osjetljivost ili kvržica na dlanu na bazi prsta
  • Uklještenje prsta u zgrčenom položaju, s mogućnošću ispravljanja pomoću druge ruke, uz karakterističan zvuk škljocanja
  • U težim slučajevima, prst može ostati trajno zakočen u savijenom položaju

Uzroci

Iako točan uzrok škljocajućeg prsta nije uvijek jasan, smatra se da upalni procesi ili mikrotraume dovode do zadebljanja tetive ili ovojnice tetive, uzrokujući njeno zaglavljivanje.

Liječenje

  • Konzervativno liječenje: Uključuje odmor, primjenu hladnih obloga, protuupalne lijekove i vježbe istezanja. Nošenje šine koja drži prst u ispruženom položaju tijekom noći može pomoći u ublažavanju simptoma.
  • Injekcije steroida: Aplikacija kortikosteroida u područje ovojnice tetive može smanjiti upalu i omogućiti lakše kretanje tetive.
  • Operacijsko liječenje: U slučajevima gdje konzervativno liječenje i injekcije ne donose olakšanje, može biti potrebno kirurško oslobađanje tetive. Ovaj postupak uključuje rez na bazi prsta kako bi se proširio tunel kroz koji tetiva prolazi, omogućavajući joj slobodno kretanje bez škljocanja.

Prevencija

Iako se škljocajući prst ne može uvijek spriječiti, izbjegavanje ponavljajućih pokreta koji opterećuju prste i redovito vježbanje za jačanje i istezanje mišića šake može pomoći u smanjenju rizika od razvoja ovog stanja.

Važno je pravovremeno se obratiti liječniku ako primijetite simptome škljocajućeg prsta, kako biste spriječili pogoršanje stanja i osigurali najbolji mogući ishod liječenja.