Naš neurokirurški tim sastavljen je od vrhunskih stručnjaka posvećenih pružanju najkvalitetnije skrbi za vaše zdravstvene probleme povezane s neurokirurgijom. Razumijemo važnost brzog i učinkovitog povratka u svakodnevni život bez boli, stoga primjenjujemo cjelovit pristup u liječenju svakog pacijenta, stavljajući naglasak na vrhunsku dijagnostiku i odabir optimalne metode liječenja prilagođene vašem općem zdravstvenom stanju.
Svjesni smo da svaki pacijent dolazi s jedinstvenim skupom tegoba i potreba, što zahtijeva individualiziran pristup 
liječenju. Stoga, na temelju detaljne analize vaših simptoma i dijagnostičkih nalaza, može biti potrebno provesti različite preglede, dijagnostičke postupke ili zahvate kako bi se postigao najbolji mogući ishod liječenja.
U slučaju da je kirurški zahvat neophodan, naš tim će osigurati da isti bude proveden s maksimalnom pažnjom, uz minimalnu nelagodu za vas. Korištenjem najsuvremenijih tehnika i tehnologija, težimo postizanju najboljih rezultata liječenja uz što kraće vrijeme oporavka.
Vaše zdravlje i dobrobit su naš prioritet. U našoj Poliklinici, možete biti sigurni da ste u rukama iskusnih stručnjaka koji su posvećeni osiguravanju vašeg brzog oporavka i povratka u svakodnevicu bez boli.
Degeneracija zigapofiznih (fasetnih) zglobova
Degeneracija zigapofiznih (fasetnih) zglobova predstavlja stanje povezano s trošenjem malih zglobova koji se nalaze na stražnjoj strani svakog segmenta kralježnice. Ovi zglobovi, ključni za povezivanje pojedinih kralješaka, igraju važnu ulogu u raspodjeli opterećenja kroz kralježnicu, preuzimajući dvije trećine ukupnog opterećenja. Fasetni zglobovi u lumbalnom dijelu kralježnice, koji se nalaze u donjem dijelu leđa, posebno su izloženi stresu i težini tijela, što ih čini sklonijima degenerativnim promjenama i ozljedama.
Degeneracija ovih zglobova može dovesti do stanja poznatog kao deformirajuća spondiloartroza, karakterizirana degeneracijskim promjenama i atrofičnim zadebljanjem fasetnih zglobova. Ove promjene mogu uzrokovati bol koja se može kretati od akutne, odnosno kratkotrajne, do kronične, s vremenom postajući trajni dio pacijentova života. Bol je obično lokalizirana u donjem dijelu leđa, ali se također može proširiti i na jednu ili obje noge, ovisno o težini i lokaciji degenerativnih promjena.
Simptomi degeneracije fasetnih zglobova uključuju ograničenje pokretljivosti, osjećaj ukočenosti u donjem dijelu leđa, te bol koja se može pojačavati određenim pokretima ili dugotrajnim sjedenjem ili stajanjem. Ovo stanje može značajno utjecati na kvalitetu života pacijenata, ograničavajući njihovu sposobnost za obavljanje svakodnevnih aktivnosti i smanjujući opću funkcionalnost.
Liječenje degeneracije fasetnih zglobova obično uključuje kombinaciju konzervativnih metoda, kao što su fizikalna terapija i vježbe za jačanje i povećanje fleksibilnosti, uzimanje protuupalnih lijekova za ublažavanje boli i upale, te primjenu topline ili leda za smanjenje simptoma. U težim slučajevima, moguće je koristiti i invazivnije metode liječenja, kao što su injekcije kortikosteroida u zahvaćene zglobove ili, u rijetkim slučajevima, kiruršku intervenciju. Cilj liječenja je ublažavanje boli, poboljšanje pokretljivosti i kvalitete života pacijenata.
Degenerativne promjene intervertebralnih diskova
Degenerativne promjene intervertebralnih diskova predstavljaju čest problem koji utječe na funkcionalnost i strukturu 
kralježnice. Intervertebralni diskovi, koji se nalaze između pojedinačnih kralješaka, ključni su za održavanje fleksibilnosti, stabilnosti i raspodjele opterećenja unutar kralježnice. Svaki disk se sastoji od dva glavna dijela: vanjskog fibroznog prstena (anulus fibrosus) i unutarnje mekane jezgre (nucleus pulposus). Ovi dijelovi zajedno djeluju kako bi omogućili ublažavanje naprezanja i pružili elastičnost kralježnici.
Uspravan položaj tijela i različita mehanička opterećenja na koja je ljudsko tijelo izloženo dovode do izrazito velikih pritisaka na intervertebralne diskove. S vremenom, ova stalna izloženost naprezanju može dovesti do degenerativnih promjena diskova, što rezultira smanjenjem njihove sposobnosti apsorpcije šoka i održavanja normalne funkcije kralježnice.
Promjene na intervertebralnim diskovima uzrokuju poremećaje u biomehanici kralježnice, što može dovesti do daljnjih promjena na susjednim strukturama zbog bliskosti anatomskih elemenata. Podrijetlo boli u području kralježnice stoga može proizlaziti iz tri glavna izvora: mišića oko kralježnice, koštanih i zglobnih struktura kralježnice, te živaca leđne moždine.
Degenerativne promjene diskova nastaju uslijed brojnih fizioloških i nefizioloških opterećenja, a vidljive su već od mladosti i razvijaju se, brže ili sporije, tijekom cijelog života. Ove promjene mogu dovesti do smanjenja diskova, pukotina u fibroznom prstenu, te hernijacije diska, gdje se dio mekane jezgre može izbočiti izvan normalnih granica diska, potencijalno iritirajući ili kompresirajući okolne živce.
Liječenje degenerativnih promjena intervertebralnih diskova obuhvaća širok spektar pristupa, od konzervativnih metoda poput fizikalne terapije, vježbi za jačanje i povećanje fleksibilnosti, primjene topline ili leda, i medikamentozne terapije za ublažavanje boli i upale, do invazivnijih postupaka kao što su epiduralne injekcije ili, u težim slučajevima, kirurška intervencija. Cilj liječenja je ublažiti bol, poboljšati funkcionalnost i kvalitetu života pacijenata te spriječiti daljnje degenerativne promjene.
Hernijacija intervertebralnog diska
Hernijacija intervertebralnog diska predstavlja stanje u kojem dio intervertebralnog diska, strukture koja djeluje kao amortizer između kralješaka, izlazi iz svojih prirodnih granica. Ovaj proces može uzrokovati različite stupnjeve oštećenja ili izbočenja diska, od blage protruzije do ekstremnih slučajeva kao što su ekstruzija i sekvestracija sadržaja.
- Protruzija: Manje izbočenje fibroznog prstena bez prolaska pulpoznog tkiva kroz njega.
- Prolaps: Veće izbočenje koje uključuje pritisak i iritaciju okolnih živčanih struktura zbog prodora ispupčenog dijela prstena i pulpoznog tkiva.
- Ekstruzija: Stanje u kojem pulpozno tkivo probija fibrozni prsten i izlazi van, ali ostaje povezano s diskom.
- Sekvestracija: Najteži oblik hernijacije diska gdje se dio pulpoznog tkiva potpuno odvaja od diska i postaje slobodan fragment, što može dovesti do značajne iritacije ili kompresije živčanih struktura.
Hernija diska može se pojaviti bilo gdje duž kralježnice, ali je najčešća u lumbalnom (donjem dijelu leđa) i cervikalnom (vratnom) dijelu, posebice između C5 i C7 kralješaka.
Simptomi hernije diska mogu uključivati:
- Bol koja se širi duž inervacijskog područja zahvaćenog živca, često opisana kao prodorna.
- Radikulopatija, odnosno iritacija ili kompresija korijena živaca, što može uzrokovati bol, slabost, trnce ili gubitak osjeta u udovima.
- Mijelopatija, u težim slučajevima gdje postoji pritisak na leđnu moždinu, što može dovesti do ozbiljnih neuroloških ispada kao što su tetraplegija, hemipareza ili hemiplegija, ovisno o mjestu i opsegu kompresije.
Liječenje hernije diska se razlikuje ovisno o težini simptoma i uključuje konzervativne metode kao što su fizikalna terapija, medikamentozna terapija protiv boli i upale, te vježbe za jačanje i povećanje fleksibilnosti. U slučajevima gdje konzervativno liječenje ne donosi olakšanje, mogu se razmotriti i invazivniji postupci poput epiduralnih injekcija ili kirurške intervencije radi dekompresije zahvaćenih živčanih struktura i/ili uklanjanja slobodnih fragmenata diska.
Lumboishijalgijski ili lumbosakralni sindrom
Lumboishijalgijski ili lumbosakralni sindrom predstavlja skup simptoma povezanih s bolom i nelagodom u 
lumbosakralnom području, tj. području gdje se lumbalni dio kralježnice (donji dio leđa) spaja s sakralnim (križnim) područjem. Ovaj sindrom je često uzrokovan uklještenjem ili iritacijom jednog ili više živčanih korijenova koji tvore ishijadični živac (nervus ischiadicus), osobito na razini L4, L5, S1 do S3.
Bol koju osjećaju oboljeli od lumboishijalgijskog sindroma može se razlikovati u intenzitetu i karakteristikama. Može se manifestirati kao:
- Dugotrajna kronična bol s blagim pojačanjem u lumbalnom području.
- Povremeni napadi boli.
- Žestoka bol koja se pogoršava tijekom kašljanja, kihanja, pregibanja ili dugotrajnog sjedenja.
Karakteristično za ovu bol su senzacije žarenja, pečenja, grčenja, a jedna od izraženijih karakteristika je povećan intenzitet boli prilikom ustajanja.
Lumboishijalgijski sindrom može značajno utjecati na kvalitetu života pojedinca, ograničavajući sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i smanjujući opću funkcionalnost. Liječenje ovog sindroma obično uključuje integrirani pristup koji može obuhvatiti:
- Konzervativne tretmane poput fizikalne terapije, koja se fokusira na jačanje mišića donjeg dijela leđa i poboljšanje fleksibilnosti, te na vježbe istezanja koje mogu pomoći u smanjenju pritiska na uklještene živce.
- Medikamentoznu terapiju za ublažavanje boli i upale.
- Modifikacije načina života, uključujući ergonomske prilagodbe pri radu i aktivnostima.
- U težim slučajevima ili kada konzervativne metode ne donose olakšanje, mogu se razmotriti i invazivnije opcije liječenja, poput epiduralnih injekcija ili, rjeđe, kirurška intervencija za dekompresiju živčanih korijenova.
Važno je pravovremeno prepoznati simptome i potražiti stručnu medicinsku pomoć kako bi se spriječilo daljnje pogoršanje stanja i omogućilo efikasno liječenje.
Mijelopatija
Mijelopatija predstavlja stanje uzrokovano ozljedom ili kompresijom leđne moždine, što može proizaći iz različitih uzroka kao što su trauma, kongenitalna stenoza, degenerativna bolest kralježnice ili hernijacija diska. Leđna moždina, koja se nalazi unutar zaštitnog kanala kralježnice, sadrži brojne živčane puteve odgovorne za prijenos signala između mozga i ostatka tijela.
Kompresija leđne moždine može uzrokovati niz neuroloških simptoma, uključujući bol, gubitak ravnoteže i koordinacije, te utrnulost u područjima koja su inervirana živcima na mjestu kompresije. Ovisno o lokaciji kompresije, mijelopatija se može kategorizirati kao:
- Cervikalna mijelopatija: Nastaje uslijed kompresije leđne moždine u vratnom području. Česti su simptomi gubitak finoće motoričkih sposobnosti, promjene u hodu, bol u vratu, slabost u rukama i nogama, te utrnulost i parestezije u rukama.
- Torakalna mijelopatija: Kompresija se javlja u srednjem dijelu kralježnice, što može uzrokovati bol u prsima ili trbuhu, probleme s hodanjem, te osjećaj pritiska ili stezanja oko trbuha ili prsa.
- Lumbalna mijelopatija: Iako je rjeđa jer leđna moždina obično završava prije lumbalnog dijela kralježnice, simptomi mogu uključivati bol u donjem dijelu leđa, probleme s kontrolom mjehura i crijeva, te utrnulost ili slabost u nogama.
Neadekvatno liječenje mijelopatije može dovesti do progresije simptoma i potencijalno trajne ozljede leđne moždine i živčanog sustava, što može rezultirati znatnim ograničenjima u svakodnevnom životu i smanjenom kvalitetom života.
Liječenje mijelopatije često zahtijeva multidisciplinarni pristup, uključujući konzervativne metode poput fizikalne terapije, medikamentozne terapije za upravljanje simptomima boli i upale, te u nekim slučajevima kiruršku intervenciju s ciljem dekompresije leđne moždine i stabilizacije kralježnice. Rana dijagnoza i adekvatno liječenje ključni su za minimiziranje dugoročnih posljedica mijelopatije.
Lumbalna spinalna stenoza
Lumbalna spinalna stenoza predstavlja patološko stanje karakterizirano suženjem spinalnog kanala u lumbalnom (donjem) dijelu leđa. Ovo suženje može izazvati pritisak na leđnu moždinu ili živce koji se protežu od leđne moždine do mišića, uzrokujući bol i druga neurološka oštećenja. Iako se stenoza može pojaviti na bilo kojem dijelu kralježnice, najčešće se javlja u lumbalnom segmentu.
Simptomi lumbalne spinalne stenoze uključuju:
- Bol u donjem dijelu leđa
- Širenje boli u noge pri kretanju, koja se ublažava odmaranjem u sjedećem ili prignutom položaju
- S vremenom se mogu razviti jaki bolovi, grčevi i trnjenje u nogama, čak i u mirovanju
- Potencijalna neurološka oštećenja zbog pritiska na živčane strukture
Bolest se razvija postupno, često kroz niz godina, s periodima pogoršanja simptoma i periodima njihova ublažavanja.
Dijagnostika lumbalne spinalne stenoze obično uključuje detaljan klinički pregled od strane specijalista, uz korištenje dijagnostičkih metoda poput magnetske rezonance (MR) slabinske kralježnice, koja omogućuje precizno određivanje mjesta i opsega suženja spinalnog kanala.
Liječenje lumbalne spinalne stenoze se može razlikovati ovisno o težini simptoma i stupnju suženja. Konzervativne metode uključuju fizikalnu terapiju, vježbe za jačanje i povećanje fleksibilnosti mišića donjeg dijela leđa, medikamentoznu terapiju za ublažavanje boli i upale, te promjene u načinu života kako bi se smanjilo opterećenje na kralježnicu. U slučajevima gdje konzervativno liječenje ne donosi olakšanje ili ako postoji rizik od ozbiljnijih neuroloških oštećenja, može se razmotriti kirurška intervencija s ciljem dekompresije spinalnog kanala i smanjenja pritiska na živčane strukture.
